Optužujem

Ne tako davno napisao sam i objavio u ovom listu tekst koji je nosio naziv velika predstava. U tekstu sam svojim stilom izneo mišljenje o Subotici, ali mozda najvažnije o Hrvatskoj zajednici, čiji sam pripadnik od rođenja. U tom tekstu sam, donekle poetskim tonom, izneo ono što osobno smatram da je loše u Subotici. Uhljebljenost i prezauzetost nekom vlastitom veličinom umjesto rad na istinskim i dalekosežnim promjenama. Ovaj osjećaj se ponavljam diljem provincijalnih dijelova Srbije, jer stara slava je izgleda, jedino što nam je ostalo.

Godina koja se bliži kraju, pokazala se kao vrlo izazvonom za sve nas, za nebrojene obitelji koje su izgubile bližnje zbog neodgovornosti i sopstvenih interesa političke elite. Vrhunac, po meni, ovog odsustva odgovornosti i srama jeste bilo organiziranje i učestvovanje na republičkim izborima. Fotelja se izgleda mnogima osladila i žao mi je nagovijestiti da je isti osjećaj ispratio i hrvatsku zajednicu. Ovi izbori su jednom za svagda povukli crvenu crtu u pijesku o tome tko stoji u kojem taboru. Neovisno o političkim opredjeljenjima, ovdje ne govorim o tome, već o subjektivnoj pa i kolektivnoj predanosti principima.

Hrvatska zajednica je nakon tih notornih izbora počela dobivati velike strukturalne pobjede, od doma Bana Jelačića do prostorija u Gradskoj Kući Subotice. Istovremeno se koalicija u kojoj smo bili pod okriljem DSHV-a isto tako okitila funkcijama. Nagrađeni su svi koji su na izborima učestvovali, što po meni govori dovoljno - svi koji su učinili velikom vođi uslugu da izađu na njegov igrokaz demokratije su bili nagrađeni. Jer nije se na izborima birala vlast, već se istraživalo tko će biti na drugoj strani. Na moju veliku žalost hrvatska zajednica se našla na tim izborima. Samim time smo se i našli u istom taboru sa čovjekom koji je naše sugrađane i sunarodnjake protjerivao iz Srijema.

Uzeću stoga pravo da postavim po koje možda i bezobrazno pitanje: da li je zaista renoviranje jedne kuće, prostorije u glavnom gradu cijena principa jedne cijele zajednice? Jesmo li svojim učestvovanjem u nepravdi dobili ono za što se borimo toliko dugo? Na kraju postavio bih pitanje da li je vrijedno sve to za prodaju koju smo učinili. Naši principi, uvjeren sam da nisu takvi kao što je naše vodstvo iznijelo. Osobno znam mnogo članova naše zajednice i institucija koji su sasvim sigurno slobodni, pa šta bilo.

Postoji jedno pravilo u povijesti nacija, bile one demokratije ili kraljevine, nijedan vladar ne vlada vječno. Točkovi povijesti se neumorno okreću. Jurišajući u ponor zaborava, dok ne ostanu samo oni koji su ostali svoji. Mi kao zajednica ne znam gdje ćemo završiti nakon ovog prodavanja morala vojvodi sa sjeverne terase Marakane. Ali mogu svoje mišljenje na papiru iznijeti, mogu optužiti ovu zajednicu za plesanje sa jednim korumpiranim sustavom, za koketiranje s tiranijom. Ovakav sustav naposljetku ne nudi ništa bez da traži nešto zauzvrat, a ugovori sklopljeni u toku noći iza zatvorenih vrata nikada nisu bili dobri za ovu zemlju a još manje za ovu zajednicu. Optužujem stoga lidere hrvatske zajednice, za zaborav, za lov na pobjede i za prodaju osnovnih i demokratskih principa. V. H.